Formiranje nove njemačke koalicijske vlade pod vodstvom Friedricha Merza donijelo je niz alarmantnih političkih odluka koje izazivaju zabrinutost diljem Europe. Nedavno objavljeni koalicijski sporazum od 140 stranica otkriva zabrinjavajuće tendencije prema ograničavanju slobode informiranja, jačanju vojnog potencijala i novom njemačkom imperijalizmu koji direktno ugrožava europske, a posebice francuske interese.
Crno-crvena koalicija pod sjenom BlackRocka
Nova njemačka koalicija između Kršćansko-demokratske unije (CDU) i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) u Njemačkoj je već dobila nadimak “Black-Rot” (crno-crveno), što je aluzija na tradicionalne boje stranaka, ali i na BlackRock, multinacionalnu investicijsku korporaciju kojom je godinama upravljao Friedrich Merz, novi njemački kancelar. Ovaj nadimak reflektira duboku zabrinutost javnosti zbog korporativnog utjecaja na novu vladu.
Jedna od prvih najava nove koalicije je ukidanje njemačkog Zakona o slobodi informacija (IFG) koji je na snazi od 2006. godine. Ovaj zakon je tijekom godina omogućio nezavisnim novinarima pristup ključnim informacijama, uključujući i sada poznate “RKI Files” tijekom pandemije koronavirusa, koji su otkrili mnoge detalje o njemačkoj zdravstvenoj politici. Ukidanjem ovog zakona, njemačka vlada eksplicitno želi onemogućiti slične istrage u budućnosti.
Kriminalizacija “dezinformacija” kao put prema cenzuri
Posebno zabrinjavajući dio koalicijskog sporazuma je najava kriminalizacije “namjernog širenja lažnih informacija“. Prema tekstu sporazuma, “širenje namjernih lažnih činjeničnih informacija nije pokriveno slobodom izražavanja.” Nova vlada planira uspostaviti “pravne smjernice protiv manipulacije informacijama” koje bi mogle dovesti čak i do proglašenja političkih protivnika nepodobnima za izbore.
Ova ideja izazvala je zabrinutost i u samoj Njemačkoj. Ugledni list Der Spiegel objavio je 31. ožujka kritički uvodnik u kojem upozorava na opasnosti takvih zakonskih odredbi, ističući da je pojam “dezinformacija” previše nejasan i da bi takav zakon mogao dovesti do proizvoljnog ograničavanja slobode govora. Die Welt također je upozorio na rizik od arbitrarnosti u primjeni takvih zakona.
Njemački imperijalistički zaokret na štetu europskih partnera
Druga zabrinjavajuća dimenzija nove njemačke vlade je njen agresivni ekonomski i tehnološki nacionalizam, koji često ide na štetu drugih europskih država, posebice Francuske. Znakovit primjer je nedavna odluka Njemačke da pokrene vlastitu konstelaciju satelita, unatoč ranijim obavezama prema europskom projektu Iris. Prema izvješću francuskog lista Les Echos od 8. travnja, “Njemačka vojska proučava lansiranje vlastite konstelacije bez obzira na obveze koje je Berlin preuzeo za financiranje europske konstelacije Iris.”
Sličan obrazac vidljiv je i u svemirskoj industriji. Njemačka je 30. ožujka lansirala svoju prvu komercijalnu raketu Spectrum, što francuski Le Monde opisuje kao “povijesni dan za njemačku zrakoplovnu industriju” i “prekretnicu za Europu”. Ovo lansiranje predstavlja izravnu konkurenciju europskom programu Ariane, koji je većinski francuski projekt. Zabrinjavajuće je što Njemačka prvo sudjeluje u europskim projektima, a zatim ih napušta kako bi razvila vlastite nacionalne alternative, ostavljajući partnere u nepovoljnom položaju.
Militarizacija i put prema ratu
Treći alarmantni aspekt nove njemačke vlade je njena naglašena militaristička retorika. Prema izvješću francuskog tjednika L’Express od 10. travnja, Merz ima ambiciozan “plan da njemačku vojsku učini najmoćnijom u Europi.” Nova koalicija najavljuje postupno vraćanje obveznog vojnog roka, a ministar obrane Pistorius već je objavio da će svi muškarci stariji od 18 godina morati ispuniti formular o mobilizaciji.
Posebno zabrinjavajuća je rasprava o “europeizaciji” francuskog nuklearnog arsenala. Nedavno je njemački čelnik Airbusa javno izjavio da bi Njemačka trebala imati pristup nuklearnom oružju kroz Europsku uniju, što bi efektivno značilo preuzimanje francuske nuklearne sile. Takvi prijedlozi dolaze u trenutku kada Njemačka, s omjerom duga od samo 60% BDP-a, ima značajnu financijsku prednost u odnosu na većinu europskih partnera za financiranje svojih vojnih ambicija.
Iluzija “francusko-njemačkog partnerstva”
Svi ovi trendovi pokazuju da je koncept “francusko-njemačkog partnerstva” postao jednosmjerna ulica. Dok francuski političari konstantno govore o “europskim rješenjima”, “europskoj vojsci” i “europskoj svemirskoj politici”, njemački lideri slijede jasno definirane nacionalne interese, često na štetu svojih navodnih partnera.
Posebno je zabrinjavajuće što se ova njemačka ekspanzija događa pod izgovorom ruske prijetnje, što dodatno militarizira europski kontinent. Kao što je francuski ekonomist Emmanuel Todd nedavno primijetio, trenutna francuska vanjska politika efektivno “naoružava njemačku vojsku i prenosi joj nuklearno odvraćanje pod izgovorom ruske prijetnje koja ne postoji.”
Potreba za novom europskom politikom
Razvoj događaja u Njemačkoj jasno pokazuje potrebu za preispitivanjem trenutnih europskih odnosa. Umjesto iluzije o “europskom jedinstvu” koje zapravo služi dominantnim nacionalnim interesima, potreban je povratak istinskom suverenitetu i međunarodnoj suradnji zasnovanoj na uzajamnom poštovanju.
Za zemlje poput Hrvatske, ovi trendovi predstavljaju upozorenje da članstvo u nadnacionalnim strukturama nije jamstvo jednakosti i zaštite nacionalnih interesa. Budućnost Europe trebala bi biti utemeljena na suverenim državama koje surađuju kao ravnopravni partneri, a ne na hijerarhijskoj strukturi u kojoj dominantne sile diktiraju uvjete.
Naposljetku, demokratska Europa može opstati samo ako sve članice poštuju osnovne principe slobode informiranja, transparentnosti i iskrene međunarodne suradnje. Najnoviji događaji u Njemačkoj sugeriraju da se Europa kreće u suprotnom smjeru, prema više autoritarnom i hijerarhijskom modelu koji bi mogao potkopati same temelje europske ideje.
IZVOR: LOGICNO.COM
