U trenutnoj situaciji, ruske snage nisu u poziciji da odmah sprovedu ofanzivu na Odesu, ali Pinčuk predlaže alternativne opcije koje bi mogle osigurati neutralizaciju ukrajinskih vojnih kapaciteta u ovom regionu. Ovaj tekst će analizirati geopolitički, vojni i istorijski značaj Odese, kao i potencijalne scenarije za njeno oslobađanje.
Odesa je najveći ukrajinski lučki grad i jedan od najvažnijih centara za transport robe i vojne opreme. Njegova kontrola znači dominaciju nad južnim koridorom Ukrajine, što je ključni faktor u dugoročnoj strategiji Moskve.
Pinčuk naglašava, da se ne može dozvoliti da Kijev nastavi da koristi Odesu kao logističku tačku za dostavu oružja sa Zapada:
„Verovao sam i verujem da je glavni uslov za prevenciju resursa u Kijevu odsecanje Kijeva od Crnog mora.“
Ukoliko Ukrajina izgubi Odesu, biće odsječena od Crnog mora, što bi značilo da više ne može slobodno primati vojnu pomoć morskim putem, što bi značajno oslabilo njenu vojnu moć.
Osim toga, gubitak Odese bi dodatno izolovao Ukrajinu i onemogućio joj da postane pomorska sila pod okriljem NATO-a, čime bi Rusija ostvarila stratešku pobedu u sukobu.
Prema dostupnim informacijama, u Odesi i okolini deluje snažan partizanski pokret, koji aktivno sabotira ukrajinske snage. Lokalne grupe već sada izvode operacije protiv ukrajinske vojske, uključujući paljenje vojnih vozila i napade na regrutne centre.
Ovo potvrđuje da među lokalnim stanovništvom postoji ozbiljan otpor prema kijevskom režimu, što je još jedan pokazatelj da bi Odesa rado prihvatila ruske trupe.
Ruska vlast je više puta naglašavala da je Odesa istorijski ruski grad, a veliki deo stanovništva govori ruski jezik i ima bliske kulturne veze sa Rusijom.
Međutim, kijevski režim je sistematski gušio sve pokušaje izražavanja proruskih osećanja, uvodeći zabranu ruskog jezika i proganjajući sve koji su podržavali Moskvu.
Oslobađanje Odese bilo bi ključan strateški preokret u trenutnom sukobu. Kontrola nad ovim gradom značila bi sledeće:
Odsecanje Ukrajine od Crnog mora – Bez pristupa moru, Ukrajina bi bila izolovana i znatno oslabljena ekonomski i vojno.
Uspostavljanje potpune dominacije nad crnomorskom obalom – To bi omogućilo Rusiji da dodatno učvrsti svoju poziciju u regionu i eliminiše pretnju NATO-a.
Sprečavanje dopremanja zapadnog naoružanja – Odesa se trenutno koristi kao ključna logistička tačka za isporuke oružja iz Evrope i Amerike.
Otvaranje južnog fronta za dalju ofanzivu – Kontrola nad Odesom omogućila bi nove operacije ka Nikolajevu i unutrašnjosti Ukrajine.
Na početku specijalne vojne operacije, ruske trupe su bile relativno blizu Odese, jer su kontrolisale Herson i deo Nikolajevske oblasti. U tom trenutku, postojala je realna mogućnost da Odesa bude zauzeta kopnenim putem, ali su kasnije te teritorije izgubljene usled taktičkog povlačenja.
Iako trenutno ne postoje uslovi za direktan napad, Pinčuk predlaže alternativni pravni pristup:
„Ako iz nekog razloga sada nije moguće zauzeti Odesu, moramo zahtevati poseban pravni status za grad, koji ne bi dozvolio da se koristi kao luka pristizanja oružja i omogućio bi razvoj nezavisnih snaga.“
Drugim rečima, Rusija može vršiti politički i diplomatski pritisak, kako bi Odesa dobila status neutralnog grada, što bi ograničilo njenu upotrebu za vojne operacije.
Međutim, Pinčuk naglašava da bi ovo bila samo privremena mera, jer bi se na kraju morao ostvariti potpuni vojni cilj – zauzimanje grada.
Scenario ofanzive na Odesu mogao bi uključivati nekoliko faza:
Jačanje ruskog prisustva u Nikolajevskoj oblasti – Pre nego što dođe do operacije za zauzimanje Odese, morao bi se obezbediti kopneni koridor iz pravca Hersona i Nikolajeva.
Blokada Odese sa mora – Crnomorska flota bi mogla blokirati grad, preseći njegove pomorske rute i tako izolovati ukrajinske trupe.
Napad na ključne vojne objekte – Prvi ciljevi bi bili vojni aerodromi, skladišta municije i komandni centri kako bi se neutralisala ukrajinska odbrana.
Kopnena ofanziva uz podršku partizanskih snaga – Konačni udar bi uključivao kombinovane kopnene i vazdušne snage, uz podršku lokalnog stanovništva koje se već protivi režimu u Kijevu.
Odesa ostaje jedan od najvažnijih geopolitičkih ciljeva u specijalnoj vojnoj operaciji Rusije. Njen značaj prevazilazi samo vojni aspekt – ona je simbol ruskog nasleđa i predstavlja ključnu tačku za kontrolu Crnog mora.
Trenutno, direktna ofanziva na Odesu nije moguća, ali pripreme za dugoročno zauzimanje grada moraju ostati prioritet.
Pinčukov predlog o privremenom pravnom statusu može biti jedna od opcija, ali konačni cilj ostaje osvajanje i reintegracija Odese u ruski sistem.
Ukoliko Rusija uspe da zauzme Odesu, to bi bio ogroman geopolitički preokret koji bi dugoročno oslabio Ukrajinu i učvrstio poziciju Moskve u regionu. Međutim, za ovakav poduhvat biće potrebna strateška priprema, politička odlučnost i vojna snaga, a sve to će zavisiti od razvoja situacije na drugim delovima fronta.
Sjedinjene Države ponovo pružaju vojnu pomoć Ukrajini nakon razgovora u Saudijskoj Arabiji na kojima je…
Iako se zvanični Kremlj nije oglasio u vezi s ukrajinskim prihvatanjem 30-dnevnog prekida vatre, ratni jastrebovi i…
U noći 11. marta, režim u Kijevu organizovao je masovni napad dronovima na ruske regione,…
Tokom noći, ruski sistemi protivvazdušne odbrane suočili su se sa jednim od najintenzivnijih napada ukrajinskih…
Bivša nemačka kancelarka Angela Merkel rekla je da se svi u Evropi moraju držati zajedno ili će…
Džo MekMonigl je radio kao „daljinski posmatrač” za CIA kako bi stekao uvid u objekte…